New York je grad poznat po luksuznim i skupim restoranima i prie o tim restoranima ne treba troiti rijei. Meutim, jedna mala pekara, u kojoj osim ukusnog peciva kupci mogu kupiti i vrlo ukusne poslastice i popiti dobru kavu, u njujorkom kvartu West Village, svojim muterijama prua neto sasvim drugo - priliku da razmiljaju i djeluju ekoloki.

Zaposleni u toj pekari, kako mnogi vole rei ekolokoj, ili jo jednostavnije "zelenoj," prilino neobinog imena «Kupka za ptice,» primjera radi, proizvode u stanove i radne prostore kupaca dostavlja iskljuivo se prevozei biciklima. To je tek dio napora koji u toj pekari ulau da bi, kako kau, odrali prvu svjetsku, potpuno ekoloku pekaru, kao model i za druge ekoloki orijentirane male firme.

Sara Dima, menaderka u pekari, objanjava:

«Nastojimo, kroz poslovanje nae pekare, biti podrka ekolokim naporima New Zorka i naih muterijai biti primjer drugim malim poduzetnicima. elimo da pokaemo da se sa malo pametno uloenog novca ili biranjem drugaijih materijala za gradnju, ili koritenjem drugaijih namirnica za nae proizvode, moe uiniti neto za zdraviju okolinu. Svi po malo i to je velika razlika.»

U prostoru pekare u upotrebi su su samo ekoloki pogodni materijali. Kolai su izloeni na tacnama od reciklirane plastike, pod je nekada bio dio jedne stolarske radionice, pultovi su od nekadanjih gajbi za transport, a zidovi su dijelom nainjeni i od .....ita.

ta je sa pekarskim proizvodima?

Na to pitanje gospoa Dima odgovara:

«Sva naa peciva i kolai su od organikog putera, makrobiotikog brana, okolade, groica.... Serviramo samo prirodnu kafu, kuhanu u susjedstvu i mlijeko koje kupujemo kod lokalnih proizvoaa.»

Naravo, samo taj ekoloki elemenat nije jedini kvalitet pekare «Kupka za ptice.» Jedan stalni kupac koji ivi u susjedstvu kae da je ukus svjeeg peciva ono to ga stalno dovodi u pekaru:

«Poteno govorei, ne bih dolazio ovamo samo zbog ekologije. Ovo je mjesto prijatno i ljudski toplo. Nadam se da ne umanjujem njihove ekoloke napore, da ne potcjenjujem ukus ostalih proizvoda, kada kaem da je ovdje ipak najbolje njihovo pecivo.»

Kupovinom tog peciva, kupci pomau ekoloki pokret ucjelini, jer dio novca koji plate za pecivo ide u fond za borbu protiv globalnog pregrijavanja.

Unato zadovoljstvu koje osjeaju zbog svega to okruuje njihov rad, zaposleni u pekari ukazuju da odrati eko-biznis u New Yorku nije nimalo lako. Gospoa Dima istie:

«Teko je raditi na nain na koji mi radimo. Nema beneficija, nema poreskih olakica.... Primjera radi, na odvoz otpadaka plaamo isto kao i svi drugi, jer grad ne daje nikakve ustupke ili pogodnosti onima koji znatno manje tete okolini.» .

Ipak, mala ekoloki vrlo prihvatljiva pekara u velikom ne-ekolokom gradu, opstaje uz uvjerenje zaposlenih da biti "zelen" znai i vie muterija, posebno onih koji brinu o okoliu. Ti i takvi kupci su zaposlenim u «Kupki za ptice" i najsnanija podrka.