Razlika izmeu straha i ugode kod takora je 2 milimetra. Oba ova osjeta stvaraju se u istom dijelu mozga, zvanom nucleus accumbens. Biopsiholog Kent Berridge objanjava na koji nain dopamin moe izazvati tako potpuno suprotne emocije.

"Pitati o ulozi dopamina u ovom sluaju je jednaka kao da se pita kako se dijete igra. Dakle, neko dijete se sa svojim najdraim prijateljem moe drugaije igrati kod kue nego u koli. A to je upravo ono to radi dopamin: on se igra s glutamatnim signalima, ali se igra drugaije kad stvara elju za ugodom u prednjem dijelu nucleus accumbensa, a drugaije kad u stranjem dijelu stvara strah."

Berridge i njegovi kolege sa Sveuilita Michigan mijenjali su koncentracije tih 'suigraa' – dopamina i glutamata – u mozgovima takora. U njihovom opitu, takori su primili bezbolne mikroinjekcije kemijskog spoja koji je smanjivao glutamatne signale bilo u prednjem ili u stranjem dijelu nucleus accumbensa. Dopamin je, potom, reagirao kao prekida za emociju. Ako bi ga znanstvenici blokirali, nije bilo promjena u ponaanju takora; ako je, meutim, dopamin bio prisutan, zamijetili bi bilo strah ili elju za ugodom. No, kako se kod takora iskazuje, recimo, elja za ugodom?

"Pa, prvo, oni jedu kao ludi; bacaju se na hranu i pojedu 3-4 puta vie nego normalno. Drugo, vraaju se da bi dobili jo koju mikroinjekciju; dolaze tono na isto mjesto gdje su dobili prethodnu i ekaju jo."

Berridge kae da se specifino ponaanje pokazuje i kad mikroinjekcija izaziva strah: takori uope ne jedu nego pokazuju ponaanje kao kad su prirodno suoeni s opasnim neprijateljem, recimo zmijom ili korpionom: grebu apicama pijesak prema neprijatelju, te cvile ako ih eli dotaknuti. Nucleus accumbens je vrlo stara regija mozga, zajednika mnogim razliitim vrstama, ukljuujui i ljude. Berridge, stoga, vjeruje da se nalazi kod takora mogu primijeniti i na ljude, odnosno na itav niz psiholokih poremeaja.

"Moda najvanije kliniko saznanje iz naeg opita je to da stjeemo bolji uvid u nain na koji dopamin potie stvarno intenzivne elje za ugodom, poput onih kod ovisnika o drogama – koje postaju prisilne i iznimno snane -, dok u drugih ljudi izaziva jednako intenzivan strah i paniku. Moe se ak nagaati i kako se isti mehanizam prebacuje s jedne u drugu emociju u sluaju, recimo, nekoga tko je uzeo veliku dozu droge pa je tada euforian, samo da bi nakon toga pao u drogom induciranu psihozu."

Istraivanja dr. Berridgea injegovih kolega ukazuju da mozak koristi iste temeljne sastojke da bi stvorio i elju za ugodom i strah. To znai da te dvije vrlo snane, ali i vrlo razliite emocije moda potjeu iz istog beokemijskog izvora.